Evo što se zapravo događa u javnim medijima u Poljskoj
Ovdje nije riječ o skupini “nacionalističkih” novinara koji brane svoje stečene pozicije, nego su u igri načelna pitanja poput slobode medija i slobode govora.
Situacija s intervencijom Donalda Tuska u poljske javne medije i nasilnim smjenama koje je tamo proveo postaje sve žalosnija.
Podsjetimo ukratko na temeljne činjenice i pravne okolnosti cijele situacije.
Tusk je već u predizbornoj kampanji najavljivao oštar obračun s TVP, poljskom televizijom koja je u nekoliko zadnjih godina bila pod jakim utjecajem PiS-a.
Problem je, međutim, u tome što on, jednostavno, nije imao pravnih mogućnosti da to napravi.
Poljski zakon, naime, jasno definira da sve promjene u upravi javnih medija može provoditi samo Vijeće za nacionalne medije (Rada Mediów Narodowych RMN), u kojemu u ovome trenutku, na Tuskovu žalost, većinu imaju članovi izabrani u vrijeme vladavine PiS-a. Donji dom parlamenta Sejm, u kojemu Tusk i partneri imaju većinu, mogao bi, doduše, preskočiti Vijeće s nekim zakonom, ali taj pokušaj bi vetom na zakon spriječio predsjednik Andrzej Duda, blizak PiS-u.
Sejm je prije neki dan usvojio Deklaraciju u kojoj poziva na “uvođenje reda” na medijskoj sceni. Vidim da hrvatski mediji papagajski prepisuju narativ iz zapadnih medija po kojima je ta Deklaracija zakonski okvir za promjene. To nije istina. Deklaracija nema nikakvu pravnu težinu, ona je samo mišljenje većine u Sejmu, to uostalom jasno govri i predsjednik Sejma Szymon Hołownia, jedna od glavnih ličnosti nove vladajuće koalicije.
Vlada Tuska se u ovim smjenama i upadima u zgrade javnih medija poziva na drugi dokument: na Kodeks o javnim poduzećima, jer TVP, PAP (Poljska informativna agencija) i Poljski radio jesu formalno javna poduzeća. Međutim, sve aktivnosti koje je ministar kulture Bartłomej Sienkiewicz, šef resora koji je vlasnik javnih medija, poduzeo pozivajući se na taj Kodeks jesu, tvrdi većina pravnih stručnjaka, nezakonite i protuustavne.
Zbog čega?
Zbog pravne doktrine koje se zove lex specialis i koja, laički objašnjeno, definira da zakon koji je precizniji i konkretniji po nekom pitanju ima veću važnost od zakona koji isto pitanje definira uopćeno. Jednostavno, način smjenjivanja uprava u javnim medijima definiraju Zakon o RMN-u, te Zakon o televiziji i radiofoniji, a ne Kodeks o javnim poduzećima. Kodeks bi mogao biti upotrijebljen da nema ovih Zakona. A oni su tu, samo su ignorirani.
Riječju, Tusk i Sienkiewicz trenutačno u javnim medijima provode smjene na način koji je čak i pristašama nove vlade potpuno neukusan, a svima drugima nezakonit. Nekoliko medija koji mogu biti opisani kao lijevo-liberalni (OKO press, Wirtualna Polska) objavili su tekstove u kojima upozoravaju na apsurd situacije u kojoj je politička snaga koja je dobila izbore, među ostalim, i na narativu o vladavini prava, poseže za pravno spornim rješenjima. Helsinški odbor za ljudska prava u Poljskoj, još jedan subjekt kojega je teško optužiti za simpatiziranje s PiS-om, objavio je mišljenje u kojem navodi kako “način smjena u javnim medijima izaziva pravne dvojbe”.
Drugi element cijele priče jest način preuzimanja, koji podsjeća na obavještajnu operaciju koju je nova vlada odradila protiv vlastitih javnih medija. Tu treba naglasiti kako je postalo jasno zašto je za ministra kulture Tusk imenovao Sienkiewcza, političara koji se u dosadašnjoj karijeri bavio uglavnom obavještajnim službama i policijom.
Sienkiewicz je zahvaljujući svojim ljudima u tehnici i administraciji, bez znanja ravnatelja i uprave, prekinuo emitiranje informativnog kanala TVP Info i ostalih informativnih emisija. Prebacio je, dakle, signal pod svoju kontrolu. Istodobno, u glavnu zgradu TVP-a upali su zaštitari s novim dužnosnicima, a potom i policija. Stari urednici i novinari su dobili otkaze i odmah su im ukinute propusnice. U trenutku upada zaštitara u zgradu TVP-a tamo su bili zastupnici PiS-a. Bili su tamo u “zatupničkoj intervenciji”, na koji imaju pravo kao članovi parlamenta prema poljskim zakonima, koji definiraju da zastupnik može provoditi kontrolu u javnim i privantim ustanovama, ako ima indikacije da se nešto nezakonito događa.
Tusk je preuzeo kontrolu nad glavnom zgradom TVP-a.
Situacija je drugačija u zgradi na Trgu varšavskih ustanika, gdje je sjedište TVP Info i Televizijske informativne agencije. Tamo urednici i novinari odbijaju napustiti zgradu i predati svoje dužnosti. Slično je u agenciji PAP.
Jučer sam proveo popodne u zgradi TVP-a na Trgu ustanika. Tamo novinari već nekoliko dana ne napuštaju zgradu. Ne mogu emitirati program jer je signal kontroliran iz druge zgrade. Najvažnija studija su, međutim, u zgradi na Trgu ustanika. Zato Sienkiewiczeva uprava novi Dnevnik emitira iz manjih studija iz glavne zgrade.
Razgovarao sam s direktorom Televizijske Informativne Agencije (TAI) Michałom Adamczykom i njegovim zamjenicima Samuelom Pereirom i Marcinom Tulickim.
Njihova stajališta su jasna. Smatraju da je ono što Tusk radi nezakonito i ne žele odustati od svojih novinarskih i građanskih sloboda.
“Nije ovdje riječ o tome da nova vlada ne može smijeniti vodeće ljude TVP-a. Naravno da može. Ali, neka to napravi na zakonit način”, rekao nam je Tulicki.
“Riječ je o opasnom presedanu. Ovo što vlada sada radi jest pravni presedan koji kasnije može biti na isti način prakticiran u drugim institucijama. To je, jednostavno, anarhija”, rekao mi je Adamczyk.
“Kakvu poruku šaljemo svojim neprijateljima na istoku? Da jedna od strateški najvažnijih institucija može biti preuzeta na nezakonit način. Što im to govori o Poljskoj?”, dodao je Pereira.
Sva trojica su dobili odluke od privremenog upravitelja o smjenjivanju. Ali, odbijaju je prihvatiti.
“Stvar je vrlo jednostavna. Mene je imenovalo Nacionalno vijeće za medije i jedino ono me može razriješiti moje dužnosti”, kaže Tulicki.
Situacija u zgradi bila je na momente jako napeta, posebice nakon što smo dobili informaciju da je prema zgradi krenulo “izaslanstvo” koje s policijom i zaštitarima želi preuzeti zgradu. Prostorija u kojoj smo bili u jednom trenutku je bila ispunjena zastupnicima PiS-a, među njima su bili i bivši premijer Mateusz Morawicki i šef stranke Jarosław Kaczyński. Riječ je o tome da nazočnost zastupnika, zbog njihova imuniteta, može spriječiti i nasilne situacije. Doduše, to nije previše pomoglo, jer je dan ranije tijekom upada u drugu zgradu, jedna od zastupnica završila u bolnici zbog udarca zaštitara.
Želim ovdje jasno istaknuti jednu stvar: TVP je u zadnjih nekoliko godina bio medijski oslonac vladajućem PiS-u, i često se u tome znalo i pretjerivati. Ono što je, međutim, važno istaknuti jest da je njegovo djelovanje bilo uvije zakonito i u skladu s postojećim propisima. Tusk je te zakone i te propise ignorirao i napravio čistku koja je, doista, nezapamćena u povijesti poljskih javnih medija. Da, uvijek je bilo smjena nakon novih izbora i to su radile sve stranke. Nikada, međutim, te smjene nisu napravljene na tako brutalan način.
Nije ovdje, dakle, riječ tek o skupini “nacionalističkih” novinara koji brane svoje stečene pozicije, nego su u igri načelna pitanja poput slobode medija i sloboda govora općenito.
Kada sam jučer izlazio iz zgrade TVP-a, na ulicama Varšave dočekali su me policijski kordoni.
Policija koja okružuje zgrade javnih medija - to je slika o prvim danima vladavine Tuska koja će krenuti u svijet. Nije dobro započelo. Ni za koga.
Gorane, ovo je odlično izvještavanje!