Kraj medenog mjeseca Varšave i Kijeva: Ukrajina opet odabrala Njemačku?
Glavna tema u Poljskoj u proteklih nekoliko dana, takva koja je na neko vrijeme čak zasjenila i predizbornu kampanju, jest pogoršanje odnosa između Poljske i Ukrajine, nastalo zbog odbijanja Varšave da deblokira import ukrajinskih žitarica u državu.
Situacija je ozbiljna. Svima je prilično jasno, i to na obje strane, kako nazočimo kraju “medenog mjeseca” koji je trajao između Poljske i Ukrajine u godinu i pol rata protiv ruskog imperijalizma. I dok su sve donedavno ozbiljni analitičari pisali o političkoj asocijaciji Poljske i Ukrajine (spominjale su se čak i konfederacije, reminiscencije na Uniju tri naroda iz XVII. stoljeća) koje su sposobne promijeniti geopolitičku sliku Srednje Europe, sada o tome nitko više niti ne misli, a kamoli spominje.
Što se dogodilo? Zašto je Ukrajina reagirala tako oštro na odluku Poljske da se drži embarga na uvoz žitarica susjedne države, kada je jasno da tako brani interes poljskih zemljoradnika? Istodobno, preko Poljske i dalje idu ukrajinske žitarice na ona za Kijev najvažnija tržišta, poput Afrike, i to nije bilo sporno niti u jednome trenutku. Prihod koji bi Ukrajina dobila od izvoza svojih proizvoda u Poljsku nije beznačajan, ali je neusporedivo manje važniji od političkog uloga koji je nazočan u odnosima između dvije države. Poljska, država koja je u najtežim trenucima pružila presudnu pomoć Ukrajini, želi braniti interese svojih građana u situaciji koja nije ni po čemu previše važna za Kijev. Zašto onda Zelenski i njegovi odgovaraju tužbom pred WTO-om i žalosnom retorikom u UN-u, koja je Poljsku optužila za igranje u korist interesima Moskve?
Ovdašnji analitičari razloge za čudan zaokret nalaze u najvažnijem europskom igraču - Berlinu. Prema ovim analizama, jasno je kako je Kijev odlučio igrati u korist Njemačke, države koja je bila neodlučna, da ne kažemo, kukavička, u pomoći Ukrajini, posebice u prvoj fazi rata. Unatoč tome, Zelenski je odlučio postaviti sve karte na Berlin, nestabilnog saveznika, koji je Ukrajinu napuštao i u nekim drugim presudnim trenucima i prije napada Rusije. Njemačka je jaka, ekonomski i politički, i ako nemaju Berlin potpuno na svojoj strani, Ukrajini će biti zatvorena neka važna vrata, prije svega ona koja vode u Europsku uniju. To je važnije nego savezništvo s Poljskom.
Neposredno prije cijele kriza, Ukrajinu je posjetila njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. Istodobno, analitičari upozoravaju da je njemački veleposlanik Matin Jaeger, koji je u Kijev došao u srpnju, jako od tada aktivan u uspostavljanju poveznica Berlina i Ukrajine. Riječ je o diplomatskoj ofenzivi Nijemaca, koja sada daje rezultate. I u njoj se krije razlozi neprijateljskog stajališta Zelenskog prema dojučerašnjim najvažnijim saveznicima - Poljskoj i njezinoj konzervativnoj vladi.
Što su Nijemci obećali Ukrajincima?
Prema ovim analizama - prije svega članstvo u Europskoj uniji i pomoć u dobivanju članstva u NATO-u, plus financijsku i vojnu pomoć. Zauzvrat, Kijev će zaoštriti odnose s vladom PiS-a i tako se uključiti u predizbornu kampanju koja je na vrhuncu u Poljskoj i dati svoj prilog rušenju vlade koja je trn u oku Nijemcima i Francuzima, i koja, kako je prezentirano Ukrajincima, samo komplicira situaciju. Zašto? Pa zato što se proširenje Unije neće moći dogoditi bez promjene temeljnih dokumenata Unije (čitaj: federalizacije Unije), a glavna prepreka tome jest - PiS. To je, otprilike, sukus objašnjenja pozadine ponašanja Ukrajinaca.
Spominje se i utjecaj ukrajinske oligarhije koja je spremna žrtovati strateško partnerstvo s Poljskom radi nešto malo dodatne zarade i ima dovoljni utjecaj na Zelenskog da to i osigura.
Kako je ovaj zaokret primljen u Poljskoj?
Rekao bih, s priličnim razočaranjem, ali bez pretjerane dramatike. Vjerojatno najveći “gubitnik” cijele situacije jest Andrzej Duda, koji je dobar dio svoga političkog kredibiliteta uložio u jačanje odnosa s ukrajinskom vlašću i sa Zelenskim osobno. Nakon svega, promatrati kako Zelenski u Ujedinjenim Narodima napada Poljsku, a potom izlazi iz prostorije kada na govornicu ide Duda, nije bilo lako poljskom predsjedniku, a niti bilo kojem Poljaku.
Nitko ovdje ne želi promijeniti svoj odnos prema borbi Ukrajinaca za neovisnost. Ono što i dalje ostaje neupitnom činjenicom za nas jest njihova hrabrost koja je, uz pomoć koja im je pružena, učinila da su ruski tenkovi na sigurnoj udaljenosti od Poljske.
Naravno, ovdje sada ima onih koji su uvijek bili protiv Ukrajine, a sada se naslađuju novom situacijom. Iako među njima ima i racionalnih glasova, većina ipak pripada onima koje je uvijek vodio jak antiukrajinski, da ne kažem, proruski sentiment.
Poljska nije mogla učiniti ništa drugačije nego pomoći kada je to bilo potrebno. To nije bilo samo pitanje solidarnosti s Ukrajinom, nego i jasnog poljskog interesa koji je oduvijek bio svjestan da ruski imperijalizam može biti samo vojno poražen da bi bio neutraliziran.
Perspektiva jačeg ukrajinsko-poljskog saveza nije postala potpuno neostavariva, ali sigurno jest na neko vrijeme, dok je na vlasti u Kijevu ova struktura. U međuvremenu, Poljska će i dalje pomagati, ako to bude potrebno, ali ne bez određenih rezervi u opsegu svoje pomoći.
Činjenica jest da je Zelenski umjesto lojalnog političkog saveznika poput Poljske odabrao onoga nepouzdanog koji je Ukrajinu već napuštao u presudnim trenucima. Umjesto uloge igrača koji sa svojim partnerima može promijeniti geopolitički kontekst Srednje Europe, odabrao je ulogu vazala moćnijeg i većeg gospodara.
Šteta.
tuga