S konstrukcijom o "PiS-ovom financiranju HDZ-a" Možemo su se dobro osramotili

Možemo su odlučili upotrijebiti stari ljevičarski trik o “zavjeri radikala” koji žele od Hrvatske učiniti katolibansku državu. Ali, ovaj put su ispali smiješni

Moram priznati da sam se dobro nasmijao kada su mi iz Hrvatske poslali link na izvješće s današnje tiskovne konferencije stranke Možemo.

Ivana Kekin i ekipa, naime, tvrde da se, kako je opisuju, “poljska ekstremno desna stranka” PiS uključila u hrvatske izbore.

Kekin je na konferenciji rekla kako tijelo koje se zove “Izborno povjerenstvo Pravo i pravda” plaća oglase HDZ-u. Istodobno je rekla kako je nova stranka Mislava Kolakušića koja se također zove Pravo i pravda usko povezana s poljskom imenjakinjom.

Ukratko, strašni poljski “radikali” i “ekstremni desničari” čine sve da interveniraju u hrvatske izbore. I to rade, niti manje niti više, tako što HDZ-u javno plaćaju predizborne oglase.

Vidio sam te Google oglase HDZ-a na kojima doista piše kako ih plaća “Komitet Wyborczy Prawa i sprawedliwości”, odnosno izborno povjerenstvo PiS-a.

Odmah mi je bilo potpuno je jasno da je riječ o nekakvoj pogrešci za koju je odgovoran Google, što je u međuvremenu i potvrđeno.

“Uočili smo tu pogrešku još prije mjesec dana”, rekao mi je glasnogovornik PiS-a Rafał Bochenek.

“Kontaktirali smo Google i tražili od njih da tu pogrešku isprave. Nemamo nikakve veze s oglasima HDZ-a i ideja da bi se miješali u hrvatske parlamentarne izbore je apsurdna”, objasnio je Bochenek.

Jučer sam upitao jednu kolegicu iz Hrvatske:

“Je li moguće da su ovi iz Možemo baš takvi diletanti?”

“Jest”, odgovorila mi je kratko.

Dovoljno je, naime, imati i površno znanje o tome što se događa u Poljskoj i kakva je to stranka PiS, kako bi se shvatilo da je razlika između njih i HDZ-a u ovome trenutku kao “nebo i zemlja”.

Političari HDZ-a, kao vjerni članovi Europske pučke stranke i njemačkog smjera koji dominira u njoj, nemaju dodirnih točaka s PiS. Upravo je suprotno. Andrej Plenković i njegovi suradnici jedinog bliskog saveznika u Poljskoj vide u Donaldu Tusku, bivšem šefu EPP-a, aktualnome premijeru i čovjeka koji u ovome trenutku čini sve da PiS nestane s lica zemlje.

U ovu bliskost s Tuskom uvjerio sam se i sam kada sam razgovarao s nekim ljudima iz HDZ-a. Primjerice s Davorom Ivom Stierom koji o Tusku i dalje govori biranim riječima iako ovaj, primjerice, čini sve da odmah legalizira pobačaj do 12 tjedna.

Prvo sam mislio da je riječ o stanovitom neznanju o zbivanjima u Poljskoj, ali onda sam shvatio kako je to promišljeno gledište. Jednostavno, HDZ-ovci su preblisko Nijemcima i ekipi iz EPP-a da bi mogli sebi dopustiti iskrenost o Donaldu Tusku i njegovom nasilnom bespravlju koje trenutačno prakticira u Poljskoj. PiS nisu i nikada neće biti ekipa HDZ-a. Ideja da bi ta poljska stranka financirala kampanju Andreju Plenkoviću jednostavno je besmislena.

Što se Mislava Kolakušića tiče, njegova povezanost s PiS-om Jarosława Kaczyńskog ravna je ništici.

Kada je Kolakušić utemeljio stranku Pravo i pravda, kradeći ime od PiS-a, napisao sam tekst o tome za svoj portal i siguran sam da je to bilo prvi put da su većina poljskih političara uopće čuli za njega. Ne pišem ovo da bih omalovažavao njegovu politiku, nego zato što je to činjenica. Neki ugledniji eurozastupnici iz kluba PiS-a rekli su mi da uopće nisu čuli za njega. Zašto je Kolakušić odabrao ime Pravo i pravda, to on zna najbolje, ali sigurno ne zbog toga jer je “povezan s PiS-om”. To jednostavno nije istina.

Sve ovo što sam naveo, zna prosječan pratitelj političkih zbivanja u Poljskoj i Hrvatskoj. Ali, ne i iz ekipa iz “Možemo” koja se profesionalno bavi politikom.

Zapravo, kada bolje razmislim, možda i znaju, ali ih nije briga.

Oni su odlučili upotrijebiti stari ljevičarski trik o “zavjeri radikala” koji žele od Hrvatske učiniti katolibansku državu. Nekada je babaroga kojom su plašili hrvatske građane bio Opus Dei, potom je to bio Ordo Iuris, a danas je to PiS.

Samo, ovaj put im je priča toliko prozirna da su ispali smiješni. I tu ne pomažu niti epiteti kojima časte PiS kao “radikalne desničare” i “ekstremnu” stranku. Što je uobičajena politička metoda diskreditiranja neistomišljenika. I to radi stranka koja u svom programu ima sve elemente političkog i kulturološkog radikalizma (shvaćenog u negativnom obliku). Da ne govorimo o tome da teorije zavjere o inozemnom utjecaju na hrvatsku politiku razvija organizacija formirana na novcu Georgea Sorosa. Ali, pustimo sada to.

Ono što je meni osobno problematično jest da državna novinska agencija HINA prenosi ovu političku retoriku stranke Možemo bez ikakvih ograđivanja ili navodnika. U vijestima koje plaćaju hrvatski porezni obveznici, jedna demokratska stranka koja je vladala Poljskom osam godina i uvela niz pozitivnih mjera koje danas osječaju milijuni građana, opisuje se kao radikalna i ekstremna desnica. To je sramotno.