Sve neistine koje je Jutarnji list danas objavio u tekstu o poljskim izborima

Jutarnji list je danas iz pera Vlade Vurušića napisao tekst o izborima u Poljskoj.

U njemu su napisane sljedeće neistine i poluinformacije. Tamnim slovima je obilježen citat iz Jutarnjeg, ispod je moj komentar.

Ultranacionalistička stranka Konfederacija slobode i nezavisnosti (Konfederacja Wolność i Niepodległość) na rubu je ulaska u Sejm, a tvrde da s PiS-om ne žele koalirati. Doduše PiS ima adut, a to je predsjednik Andrzej Duda koji ima ovlasti kojima može raditi spačke Tusku ako, naravno, uspije sastaviti vladu s manjim lijevim i centrističkim strankama, poput Ljevice (Lewica) i Seljačke stranke (Polskie Stronnictwo Ludowe, PSL).

Ne znam što bi značio pojam “ultranacionalistička” stranka. U Konfederaciji ima političara koje nacionalna politika uopće ne zanima, nego su fokusirani na gosdpodarska pitanja. Konfederacija okuplja razne snage, a među njima je i Nacionalni pokret Krzysztofa Bosaka. Ne znam mogu li se opisati kao “ultranacionalisti”, ali ako je to slučaj onda tako možemo opisati i političku tradiciju Romana Dmowskog, koju Pokret nasljeđuje. Dmowski je bio zaokupljen poljskim nacionalnim pitanjem, međutim, teško bi ga bilo opisati kao “ultranacionalista”.

Konfederacija nije na pragu ulaska nego ulazi bez problema. Prijavljena je kao pojedinačna, a ne koalicijska izborna lista, što znači da joj je dovoljno 5 posto. Prema za nju najpesimističnijim projekcijama ima 11 posto potpore.

Tusk ne može koalirati s PSL-om nego s Trećim putom, koalicijskom listom koju čini PSL i Poljska 2050.

PiS je buntovnik Unije te često s Mađarskom (sada s nestrpljenjem čekaju Slovačku) opstruira zajedničku politiku Bruxellesa. Jedino što ih sprječava da ne štete više Europskoj uniji je odnos prema Rusiji, odnosno ruskoj agresiji. Pristup Varšave i Budimpešte suštinski je različit i jedini ometa zajedničko podrivanje europske politike. Podsjetimo, Poljska je zbog svojih odluka u pravosuđu, kojima su odbacivali važnost i prednost europskih zakona pred poljskim, došli u sukob s Bruxellesom, pa je EU čak bio zamrznuo 35 milijardi eura pomoći u pandemiji, ali sadašnja situacija zbog rata protiv Ukrajine stavila je ta pitanja u zapećak i Bruxelles ih je zamrznuo, ali nije zaboravio.

PiS jest buntovnik, ali ne protiv Unije, nego protiv onoga načina njezina funkcioniranja koje nameću Berlin i Pariz, a koji podrazumijeva federalizaciju EU i smanjenje nacionalnih suvereniteta. PiS NIJE eurofobična stranka i nikada nitko iz nje nije govorio o izlasku Poljske iz Unije.

EU je zamrznuo 35 milijuna pomoći iz fonda obnove, ali ne zbog “odbacivanja važnosti europskih zakona pred poljskim” (kada se zna da temeljni dokumenti Unije predviđaju pravnu autonomiju država članica u mnogim područjima, nejasno je uopće što ta fraza znači) nego zbog nejasnih optužbi povezanih s “vladavinom prava”. Poljska je provela reformu pravosuđa, koristeći institucionalna rješenja koja već postoje u drugim državama, ali prigovara joj se da su u njezinom slučaju ona u suprotnosti s “vladavinom prava”. Pomoć iz fonda obnove i dalje je blokirana, bila je to i u vrijeme kada su u Poljsku došli milijuni izbjeglica iz Ukrajine.

Poljska trenutačno ima najdrastičniji zakon o pobačaju. On se dopušta samo u slučaju kad je majčin život u opasnosti, no nakon liječničkog mišljenja to specijalno treba odobriti državni tužitelj!

Kao prvo, ne znam kako je moguće utvrditi situaciju u kojoj je život majke ugrožen - bez liječničkog mišljenja, što je situacija koju autor ovdje opisuje kao presedan. Da bi donio odluku o abortusu, liječnik ne treba odobrenje državnog tužitelja, nego tu odluku donosi liječnički konzilij. To su često situacije kada odlučuju minute, i ideja da netko treba tražiti odobrenje tužiteljstva je apsurdna. Nakon abortusa može se dogoditi da tužiteljstvo ispita je li odluka bila opravdana, ali ja nisam čuo niti za jedan slučaj gdje je protiv liječnika podignuta optužnica zbog toga. Čuo sam, međutim, za par slučajeva gdje tužiteljstvo ispituje okolnosti smrti majke, gdje liječnici nisu radili abortus iako je postojala zakonska osnova za to. Ti slučajevi su korišteni u proabortivnoj propagandi kao primjeri negativnih posljedica zabrane eugeničkog pobačaja. Međutim, radilo se o liječničkim pogreškama.

Pobačaj se ne dopušta ni u situacijama kada je medicinski dokazano da plod ima deformacije opasne po svoj ili majčin život.

Neistina. U slučaju ugroženosti majčinog života, abortus je dopušten.

Tusk je prije izbora, kao vrhunac kampanje, proveo tzv. marš milijuna na kojemu se doista okupilo toliko ljudi (prorežimski mediji nastojali su umanjiti broj govoreći da je riječ o manje od 40 tisuća ljudi) posvećen pravu žena na izbor na pobačaj te općenito za ravnopravnost žena, ali i LGBT+ zajednice i dati im pravo na brak i posvajanje djece, što u PiS-u smatraju "sudnjim danom čovječanstva i smakom poljskih tradicionalnih vrijednosti".

Ne, nije se okupilo milijun ljudi, nego, prema svim procjenama (osim one samog PO-a), oko 300.000 eventualno 400.000 ljudi (što naravno nije malo). Niti jedan “prorežimski medij” (tu bih samo napomenuo da sadašnja poljska vlast ima demokratski legitimitet, odonosno broj birača iza sebe, dosad nezabilježen u III RP, i govoriti o toj vlasti kao režimu jest uvreda poljskim biračima) nije govorio o 40.000, ispao bi jednostavno glup. Njemački mediji, kao i pojedine agencije poput Reutersa pisale su kasnije o “nekoliko stotina tisuća učesnika”.

Nakon tog masovnog skupa u Varšavi, Tusku su porasla krila, a i ankete su im "skočile".

Nema niti jedne ankete koja je pokazivala značajniji porast PO-a nakon skupa u Varšavi.

Kampanja je bila toksična, vrlo gruba, neprijateljska, puna udaraca ispod pojasa, a pogotovo PiS nije birao sredstva da ocrni Tuska. Otvoreno ga se nazivalo izdajnikom te da je on "oličenje zla" pa čak i da bi njegov povratak na vlast "značio kraj Poljske".

“Javnim životom Poljske vlada zlo. Kao kršćanin moram reći: zlu se ne okreće drugi obraz. Njemu se treba suprotstaviti s punom determinacijom”.

Tko je to rekao?

Donald Tusk, o PiS-u i Kaczyńskom.

Jedan od glavnih vizualnih simbola oporbe jest ovaj.

Što znači osam zvijezda?

“Jeb.. PiS”.

Neki političari PO-a dopustili su sebi slikati se s ovim simbolem. Kada je javni prostor bii ispunjen vulgarnostima, Tusk i ostali su tada govorili kako “razumiju gnjev birača”. Da, kampanja je bila oštra, ali taj jezik je inaugurirala “totalna oporba”, kako je jednom PO nazvao svoju metodu političke borbe svim sredstvima.

PiS je kampanju proveo u žestokom antinjemačkom i antiruskom tonu, optužujući Tuska, kojega su u prorežimskim medijima često nazivali "Donaldom Merlek", da bi Poljsku "predao Berlinu i Moskvi", ali i "pederima".

Ako je “antiruski” ton upozoravanje na opasnost ruskog imperijalizma, onda je toga tona bilo. PiS je jedina politička snaga u EU koja je u vrijeme njemačkog poslovanja s Putinom upozoravala na ruski imperijalizam je , pa zašto bi to prestala raditi sada, kada je ta opasnost još realnija.

Prvi put čujem za ovo “Donalda Merlek” i za optužbe da bi “Tusk predao Poljsku pederima”. To zvuči efektno za kritizirati “fašistički” PiS, ali nema veze sa stvarnošću.

Iako je PiS prestao slati Ukrajini i oružje, optuživali su Tuska da bi "Ukrajinu prodao Putinu", bez obzira na to što je u kampanji govorio da će Poljska pratiti i podržavati bruxellesku politiku prema Rusiji.

PiS je prestao slati Ukrajini oružje nakon što je predao oružja u vrijednosti od 2,2 milijardi eura. Po kriteriju udjela vrijednosti poslanog oružja u nacionalnom BDP-u, samo Estonija i Litva su poslali više nego Poljska. Prvi kontigenti oružja prema Ukrajini krenuli su iz Poljske par sati nakon ruskog napada. Poljska pod vladavinom PiS- je bila država koja je u prvim danima agresije provela diplomatsku i humanitarnu akciju pomoći Ukrajini, kada je većina država čekala što će se dogditi. Nakon svega toga, kritizirati PiS za politiku prema Ukrajini prilično je apsurdno.

“Potpišite sporazum ili ćete svi biti mrtvi”.

To su riječi koje je Tuskov ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski rekao predstavnicima antiruske ukrajinske oporbe u vrijeme pokolja na Majdanu 2014. kada je Viktor Janukovič poslao vojsku na prosvjednike. Sikorski je u Kijev došao s predstavnicima njemačke diplomacije, i bilo je jasno da ih zajedno s njima želi natjerati na kompromis s Rusima i njihovim pulenima. To je politika koju je Tusk vodio cijelo vrijeme dok je bio na vlasti, i nema razloga misliti da bi drugačiju vodio u vrijeme pune agresije na Ukrajinu.

Na poljskoj javnoj televiziji nekoliko zadnjih tjedana traje dokumentarni serijal “Reset”, koji govori o politici Tuska prema Rusiji. Autori serijala su utvrdili kako je Tusk kao premijer dopustio sporazum poljskih i ruskih obavještajnih službi, što je otvorilo prostor ruskom djelovanju u Poljskoj. Također, u vrijeme Tuska, bila je usvojena vojna doktrina prema kojoj bi se u slučaju napada Rusije na Poljsku vojska povukla na zapad od rijeke Visle. To znači da bi skoro pola Poljske i civila bilo prepušteno djelovanju ruske armije. Što to znači, vidjeli smo u Ukrajini.

Nakon svega navedenogas, teško je ne zaključiti sljedeće: Kada Donald Tusk kaže da će podržavati “bruxellesku” politiku (čitaj njemačku") prema Rusiji, za većinu Poljaka, ali i Ukrajinaca, to znači ozbiljne probleme. O tome je bila riječ u ovoj kampanji.

‘‘‘‘‘‘‘‘‘‘‘‘‘‘‘

Na kraju želim napisati i ovo: znam osobno Vladu i cijenim njegovo pisanje (iako se u malo toga slažem s njim). Mislim da je on u ovom slučaju pao žrtvom nečega što bih opisao kao suviše olako pisanje o Poljskoj. Jednostavno, u hrvatskim mainstream medijima zavladalo je ozračje po kojemu možeš o PiS-u napisati svaku informaciju, bez da je ozbiljnije provjeriš.

Bilo bi dobro da ono nestane.